održivost, priroda,,zdravlje,,samoodrživost,, praviizbori,poljoprivreda,, biouzgoj,, ekološki uzgojena hrana,,,sanja bilas,

Održivost.
Koliko puta ste, u posljednjih mjesec dana, čuli ovu riječ ili ju pročitali.
Čini se potpuno razumljiva, znamo da je imperativ održiva poljoprivreda koja obogaćuje tlo i omogućava mikroorganizmima da sve u tlu buja i raste. Znamo i da u kodeksima i misijama većine korporacija i manjih tvrtki predstavlja jedan od istaknutijih postulata. Poslovanje mora biti usklađeno sa novim spoznajama o održivosti, korištenju biorazgradivih materijala što više, o radnom okruženju koje podupire održivost, a vidljivo u izboru prirodnih materijala i bez štetnih kemijskih spojeva prilikom biranja materijala i namještaja. Izvori energije koji ne zagađuju dodatno…. održivost. Naravno, mi ljudi prilično smo antropocentrični i egocentrični. Bitno nam je da živimo dugo i dobro.
S druge strane, većinu vremena u životu, skloni smo povjerovati marketingu, a naša prirođena lijenost i komocija njegovana od kraja 2. svjetskog rata, učinila nam je da volimo brza i jednostavna rješenja. Instant napitci, instant pire krumpir, platforme za biranje partnera, instant vraćanje u formu…
Kako pomiriti potrebu, nužnost za održivom filozofijom života, komociju i poznatu filozofiju – mislit ću o tome sutra?
Kako bih pojednostavila odgovor na ovo pitanje, posegnut ću u iskustvo koje svi dijelimo, a odnosi se na ono što mnogi smatraju prirodnim- proces starenja. Jasno, neću dovoditi u pitanje sam proces već sve ono što smo spremni utrpati u njega mada nema nikakve veze s njim.
Koliko ljudi znate, starijih od 55-60 godina da ne koriste barem jednu tabletu dnevno?
Koliko znate ljudi koji makinalno, kod svake boli, posegnu za nekim painkillerom, a da se ni trenutak ne zapitaju o uzroku?
Kao što se organska poljoprivreda bazira na osnaživanju tla, a time i biljki i kultura koje rastu na njemu, tako se i princip održivosti ljudskog zdravlja bazira na prevenciji, a ne kurativi. Naravno, hvala znanosti i medicini što postoje.
Puno je teoretičara koji tvrde da živimo u najboljem mogućem svijetu, ali to meni zvuči zastrašujuće, a ne utješno.
Održivosti inherentan pojam je i samodostatnost.
Kao što industrijska proizvodnja hrane nije održiva ( uništava tlo), ona nije ni samoodrživa jer za uzgoj nepreglednih polja monokultura, potrebno je puno kemije loše i za prirodu i za ljudsko zdravlje. Mnogi od tih insekticida i pesticida zabranjeni su zbog dokazane toksičnosti, ali se i dalje koriste, zakamuflirane pod drugim nazivima, ili uvozom hrane iz dijelova svijeta gdje su kontrole upitne. Profit otvara vrata svakom otrovu.
Možemo li mi ljudi biti samoodrživi jedući na taj način proizvedenu hranu? Teško.
Vratimo se na moje pitane- koliko tableta dnevno pijete vi ili stariji pripadnici vaše obitelji?
To je srž problema. Desetljeća konzumiranja loše, industrijske hrane, u kombinaciji s lošom tzv. tradicionalnom pripremom, dovodi nas do situacije da sve mlađi dobivamo status kroničnih bolesnika, alergije su u porastu, a osjećaj da nismo baš dobro u svom tijelu, prati nas gotovo svakodnevno.
Ne treba se čuditi što većina ljudi ne povezuje hranu i svoje zdravlje na toj osnovi. Mnogi liječnici to još uvijek ne rade. Čak i neki specijalisti gastroenterolozi misle da hrana ne utječe na bolesti crijeva. U kombinaciji sa sveprisutnim stresom koji je postao način života, sigurno je da nismo samoodrživi. U tom našem svijetu, gdje neki tvrde da nikad nije bilo bolje, produžujemo svoj životni vijek medikamentima pa rijetko kad zakoračimo u šezdesete već imamo spektralnu ružu tabletica, podvrgnuti smo već nekom zahvatu, odstranjen nam je neki problematični dio i na restrikcijskim smo dijetama. Puno toga ne smijemo… po savjetu liječnika.
Treba li nam duži životni vijek uz desetak i više tableta, sa degenerativnim bolestima koje nam otežavaju ili potpuno onemogućuju samostalno kretanje?
Jeste li uvjereni da ne možemo drugačije i da je taj tijek prirodan. Starenje? Ne, propadamo fizički i mentalno zbog pogrešne prehrane. Srećom, ljudski organizam može se regenerirati, obnoviti relativno brzo kad ga prestanemo bombardirati industrijski proizvedenom hranom tretiranom mnogim otrovima i antibioticima koji će nam onemogućiti da se riješimo neke loše bakterije (koja će postati rezistentna jer je postala imuna na njega).
Naš crijevni mikrobiom određuje tako puno o nama, a mi to pripisujemo svojoj osobnosti… stvorite zdravi mikrobiom u svojim crijevima i, nekim ” čudom” postat ćete zadovoljnija, zdravija osoba, spavat ćete bolje, imati potrebu za kretanjem nakon obroka.
To je samoodrživost. Omogućiti svom organizmu da se sam liječi, nadvlada urotnike, napadače. Izvorno, tako je i konstruiran.
Kad u našim crijevima prevladavaju dobre bakterije, s lošima ćemo se puno lakše ” obračunati” i antibiotik će nam moći pomoći u situacijama kad je potrebno.
Znate li da postoji vruća linija između naših crijeva i mozga? Ne, ne javlja mozak crijevima što da rade, baš obrnuto.
Zato kad imate neodgodivu potrebu za slatkim, slanim grickalicama…već pomalo gubite bitku. Kad ste loše raspoloženi, onako bez veze naizgled, uzrok možete potražiti u izboru pojedene hrane. Alarmi se pale, ali mi ih gasimo ponovo lošim izborima.
“Izdržite” nekoliko dana bez slatkog, bez brze hrane i izgladnite loše bakterije u svom trbuhu. Ubrzo ćete prestati osjećati tu potrebu i krenut ćete putem samoodrživosti.
Ovdje govorim o povrću, najviše zato jer ne želim da me smatrate veganskom, militantnom aktivisticom.
Vi imate pravo birati svoju hranu, ali ipak, budite sebični- birajte onu uzgojenu na održivim, organskim principima. Mučene, zapuštene životinje pune antibiotika i kvasca nikako to nisu, a jednako je i s ribama u ribogojilištima. Jedite manje, ali hranu koja vam čini bolje, hranu koja vas čini boljima. Samoodrživost je druga riječ za slobodu i uštedu. Koliko ćete manje plaćati suplemente i lijekove, više ćete moći uložiti u dobre namirnice. Još jednostavnije rečeno, jedite sezonski i lokalno.
Sloboda je u nama.
I kad kažete da vas politika ne zanima, sjetite se da krojite izgled svijeta svaki puta kad kupujete namirnice. Vaš odabir uvijek je davanje legitimiteta i potpore nekome. Industrijskoj proizvodnji, profitu bez empatije i odgovornosti ili odgovornom uzgoju, brizi za ljude i planet.