Aquafaba

Često me pitaju čime zamijeniti jaja u veganskim kolačima.
Zamjena je mnogo, a iskustvo me naučilo da mnogi kolači ne trebaju nikakvu zamjenu.
Recimo, moje poznate muffine radim bez jaja i bez brašna odavno, a kako su puni voća, ne trebaju ništa za zamjenu jaja.
Za one bez toliko iskustva, namočene chia sjemenke, bit će dovoljne.
Ipak, postoje kolači kojima strukturu daje snijeg od bjelanjka jajeta.
Kako u veganskom kolaču napraviti snijeg? Odgovor je aquafaba.
Riječ aquafaba je naziv za tekućinu nastalu kuhanjem slanutka, graha, graška i drugih mahunarki.
To je ona tekućina koju možete pronaći u limenkama konzerviranih mahunarki ili, što je još bolje, u vlastitom loncu u kojem ste kuhali domaće mahunarke.
Njezino najznačajnije svojstvo jest to što može u potpunosti zamijeniti bjelanjak, ali i cijelo jaje.
Krajem 2014. godine otkrio ju je Francuz Joël Roessel, a godinu kasnije, sve mogućnosti njezine primjene usavršio je američki veganski stručnjak Goose Wohlt.
Aquafaba je zdrava i pristupačna zamjena za jaja.
Aquafaba ima brojne karakteristike bjelanjka i žumanjaka.
Riječ je o niskokaloričnoj namirnici koja za razliku od jaja ne sadrži kolesterol ni masti pa se smatra vrlo zdravom alternativom – ne samo za vegane i vegetarijance već za sve one koji se nastoje zdravo hraniti.
Sastav joj je primarno škrob i protein.
Upravo ta jedinstvena mješavina škroba i proteina, daje ovoj tekućini širok spektar korisnih kulinarskih svojstava.
Tako aquafaba ima sljedeća svojstva:
emulgirajuća
vezivna
želatinozna
zgušnjavajuća
Tako značajan udio bjelančevina sadržan u aquafabi preuzima funkciju
albumina, proteina koji je u visokom postotku sadržan u bjelancu jajeta.
Mene oduševljava svojstvo pjenjenja ove tekućine i činjenica da se njezinim miksanjem može formirati pjena, odnosno “snijeg” koji je svojosm strukturom gotovo identičan snijegu od bjelanjaka.
To čini ovu namirnicu izvrsnom za pripremu svih vrsta obroka.
Ne brinite, kolači nemaju okus po mahunarkama.
Upravo suprotno, okus i miris aquafabe je potpuno neutralna.
Kako do aquafabe?
Slanutak u limenci sadrži gotovu aquafabu pa sljedeći put kad otvorite slanutak, sačuvajte tekućinu.
Naravno, još bolje je da skuhate slanutak sami. Aquafaba treba izgledati kao voda iz limenke. Kuhajte slanutak dok to ne postignete.
Veću količinu dragocjene tekućine možete čuvati u hladnjaku do 5 dana, ali preporuka je da ju zamrznete već porcioniranu i označite.
1 cijelo jaje= 3 jušne žlice aquafabe
1 bjelanjak= 2 jušne žlice aquafabe
Za snijeg treba malo više vremena nego kad radite s bjelanjkom, ali što je 10 minuta za dugoročno zdravlje?
Na kraju, znate ono kad vam padne jaje na pod…aquafabu je puno lakše pokupiti. ?.

Tortice od povrća

Ljeto je savršeno vrijeme da obilje povrća pretvaramo u ukusne i brze obroke. Priznajem, ove tortice iziskuju nešto vremena, ali kad ih kušate neće am biti žao ni jedne minute utrošene u pripremu.

Sastojci

Tikvica

Patliđan

2 luka ( srebrenac, ljubičasti)

Češnjak

Rajčica svježa / koristite veće rajčice)

Rajčice za umak

Paprike

Postupak:

Tikvica, patliđan i rajčice narežite na tanke kriške. Obično ih prepolovim da bih dobla vličinu jedne tortice. Luk nasjeckajte na polumjesece.  Patliđan posolite i ostavite da pusti vodu. Lagano ga ocijedite da ne izgubi formu i obrišite papirnatim ubrusima. Za umak nasjeckajte luk, češnjak i papriku na kockice. Pržite na tavi s malo maslinovog ulja. dodajte svježi, sitno sjeckani ružmarin, bosiljak ili neki drugi mediteranski začin koji volite, dodajte umak od  sjeckane rajčice.  Ja ga unaprijed pripremam od svježe rajčice, ali i bilo koja sjeckana rajčica iz tetrapaka će biti dovoljno dobra. Posolite i popaprite. Za one koji žele znati više  : ) Dodajte malo začina Pesto rosso.

Tortice slažete  u pleh, na papir za pečenje: patliđan, tikvica, luk, rajčica. Između svakog sloja stavite malo pripremljenog umaka. Na vrh stavite okruglu rajčicu, malo umaka i pospite parmezanom. Ja koristim vegansku zamjenu.

Pecite u pećnici zagrijanoj na 170 °C oko 40 min.

Tortice su savršen prilog kad su na meniju  Falafeli.

Ukoliko ih poslužujete uz falafele, napravite jednostavni umak o žutih rajčica.  Žute rajčice ispecite u pećnici, izblendajte i dodajte sol, malo prehrambenog kvasca.

 

Falafeli

 Slanutak  je moja omiljena namirnica, a od kad sam prešla na vegansku prehranu, još više ga koristim u pripremi hrane.

 Slanutak obiluje energijom. Bogat je vitaminima i mineralima. Mnogi nutricionisti tvrde da je slanutak bolji izbor čak i od mesa. Koliko je zapravo odličan slanutak proteini govore sami za sebe. Pored svega, još ne sadrži gluten pa je pogodan za sve koji ga izbjegavaju iz zdravstvenih i/ili nekih drugih razloga. U veganskoj kuhinji, brašno slanutka razmućeno u vodi tvori smjesu koja najbolje oponaša jaja kod paniranja.

Manje je kaloričan, a sadrži gotovo jednako proteina koliko i meso, a obiluje i vlaknima. Kalcij, magnezij, mangan, cink, željezo i vitamin K koje nalazimo u slanutku, pomažu u izgradnji koštane strukture.

Nutritivna vrijednost slanutka u količini od 100 grama:

      Mononezasićene masne kiseline – 1,4 g

      Polinezasićene masne kiseline – 2,7 g

      Zasićene masne kiseline – 0,6 g

     Masti – 6 g

     Ugljikohidrati  – 61 g

     Dijetna vlakna – 17 g

    Proteini – 19 g

     Šećeri – 11 g

Falafeli su omiljeni i kod vegana i onih koji to nisu. Male energetske bombice koje popravljaju svaki obrok, a mogu se kombinirati na nebrojeno načina. U salatama, u obrocima, kao zamjena za meso, u finger food zalogajima, mogu se grickati s omiljenim umakom… nema kraja.
U popularnost falafela uvjerila sam se radeći  ovo ljeto u Istri u Ponte Portonu. Omiljeno jelo s veganskog menija bili su falafeli.
Zato vam donosim temeljni recept koji svakome uspije. Ja ne bih bila ja da ga nisam malo nadopunila prema svojim idejama.
Falafeli
250 grama suhog slanutka (otprilike šalica)
2 režnja češnjaka
Pola ljubičastog luka ili ljutike
Snop svježeg peršina ili korijandera
2 žlice maslinovog ulja
2 žlice ( po potrebi i malo više) slanutkovog brašna
Začini ( sol, kumin, chilli, kurkuma…)
Krušne mrvice ( po želji), a u verziji bez glutena bezgl mrvice ili kukuruzna krupica
Ulje za prženje/friteza na zrak, obična friteza
Ono što ja dodam za bolji okus i vlažnost je tikvica i cca pola limenke kuhanog slanutka.
Također, ljeti volim mediteranski štih pa začine uobičajene za falafele, zamijenim ružmarinom, bosiljkom ili kombinacijom oba. Koristim svježi bosiljak i svježi ružmarin koji sitno nasjeckam. Naravno, u nedostatku svježeg, možete koristi i suhi.
Odlični su sa šalšom i pireom od graška (zimska verzija), Tortice od povrća,  divan dodatak salatama…
Priprema:
1. Slanutak namočite večer prije.
2 .Ujutro ga isperite i prolijte vodu u kojoj se namakao.
3 .Sve sastojke (osim krušnih mrvica i ulja za prženje) ubacite u multipraktik ili blender i blendajte dok se slanutak ne usitni i svi sastojci dobro ne povežu.
4 .Ako vam se smjesa čini premokra jednostavno dodajte još brašna. Od dobivene smjese morate moći raditi kuglice bez pretjeranog lijepljenja po rukama. Kuglice radite u veličini koja vam odgovara, ali bolje su manje jer se lakše i brže ravnomjerno sprže. Većinu hrane pripremam u pećnici ,ali falafeli su bolji kad ih se prži u dubokom ulju. Srećom, ne upijaju masnoću.
5. Po želji svaku kuglicu uvaljate u krušne mrvice i pržite na vrućem ulju nekoliko minuta, dok ne pozlate sa svake strane. Koristim bezglutenske mrvice. Falafeli su sasvim dobri i bez mrvica.
Preporuka za kraj. Napravite odjednom veću količinu i zamrznite ih jer dobro podnose zamrzavanje.

Moje ljeto u Ponte Portonu

 

Od kraja zime trajali su pregovori sa Snježanom oko mog dolaska u Ponte Porton. Ne baš pregovori jer smo već u telefonskom razgovoru ” kliknule” i naša suradnja činila se potpuno prirodna.
Proteklih, gotovo 7 godina u kuhinji, neprestano učenje, često pod enormnim stresom rokova, učinilo me vrlo opreznom kad je preuzimanje obaveza u pitanju. Znate ono- prvo skoči pa reci hop… nisam se htjela obavezati na prevelik zalogaj te dovesti Snježanu u neku situaciju lošu za njeno poslovanje, a sebe dodatno iscrpiti.
Nekoliko puta smo odlučile da je bolje pričekati, odgoditi…ali neprestano me kopkalo, tko me imalo zna, zna da mi je Istra, baš dio u okolici Ponte Portona najdraža destinacija i cilj.
I na kraju smo odlučile! Snježana je odlučila biti hrabra s veganskim jelovnikom, a ja sam odlučila provjeriti koliko to još imam snage…
Sa svoje strane mogu reći da sam se zaljubila u priču Ponte Portona, divnu Snježanu jer u njoj vidim tu našu žensku snagu, ženski princip i hrabrost kad nam je do nečeg stalo, onako ozbiljno.

Upoznala sam Gaiu, divnu smirenu djevojku koja sa svojih nepunih 18 vlada kuhinjom kao da ima toliko godina iskustva.

Tu je i Vjeran. Pisac, veliki poznavatelj ovog dijela Istre, čovjek koji mi je prvi pokazao sve ljepote Buja, Umaga, Kanegre, Savudrije…moj omiljeni šparogaš.

Nik, mladi Poljak koji govori hrvatski po istarski. Pijanist koji je dobri duh kuhinje jer ulazi svaki dan s osmijehom, bira glazbu i vrlo savjesno i ozbiljno radi svoj posao.

Filip, slika i prilika istarskog načina razmišljanja i rada, života. Mladi kuhar s perspektivom velikog majstora.

Dajana, istarska žena brza na jeziku i na djelu, sve zna, sve ju zanima i ne priznaje polovične rezultate.

Ivan, Splićo u Istri, iskusan kuhar.

Salem, mladi pomoćni kuhar s kojim nisam imala prilike puno raditi, ali prvi dojam je nepogrešivo upućivao na vrijednog i pametnog dečka.

Ines, koja je neka vrsta Hitne službe koja ulijeće kad je frka i panika, a to joj je jedan od njena četiri posla.
Radna etika u Istri je prešutna, samorazumljiva i zbog nje sam se uklopila  kao zadnja puzzla na slici.

Bila sam dio nevelike ekipe vrijednih ljudi, profesionalaca unatoč godinama, svaki dan napajala sam se ljepotom okoline, prirode i opijena Istrom sanjat ću je do sljedećeg susreta.
Ok, nešto je i do Malvazije. Otkrila sam Deškovićevu malvaziju…
Iako sam ovdje provela samo mjesec i pol, sada već mogu tvrditi, ovo mi je najbolja poslovna odluka u životu, ne računajući prvotnu odluku da ured i direktorsku poziciju zamijenim kuhinjom.
Neopisivo je dobar osjećaj prokrčiti put promjeni u poimanju dobre hrane, iznenaditi i samu sebe, dobrim odazivom i rezultatom, vlastitim entuzijazmom natjerati sve skeptike da veganstvo i vegansku kuharicu shvate ozbiljno. Puno su mi pomogli prijatelji, moji stari gosti i poznanici iz Zagreba koji su svakodnevno dolazili vidjeti me, podržati i pojesti ukusno jelo, ne uvijek vegansko.

I naravno, šećer dolazi na kraju- kad mislim na Istru, mislim na moju prijateljicu Jasminu Mirković. Od nje učim, ona mi je dugogodišnja podrška, a njeno znanje o istarskim vinima, prijelaz iz neobaveznog časkanja u profesionalku kad zavrti čašu…umjetnost je  za sebe.

Ponosna sam jer se u srcu Istre može kušati veganska hrana.

Sad sam u Zagrebu i čeka me vrlo aktivna jesen i zima, ali znam, vratit ću se ubrzo u Ponte Porton.