Prva petoljetka

 

prva petoljetka, fakat fino, Decadance, kuhanje, hrana, zdravlje, razvoj, novosti, planovi, ,sanja bilas

Već sam više od pet godina u kuharstvu i to je i malo i puno. Malo jer i dalje svakodnevno i intenzivno učim, a puno jer mi je sasvim jasno koliko je svakodnevni rad u kuhinji ispunjen stresom, utrkom s vremenom i nije rijetko da te snađu nepredviđene situacije. Najčešće radim sama pa je sve navedeno još više izraženo.

U godini koja polagano prolazi, postala sam mala karika  vladajuće strukture našeg grada, a nakon toliko godina aktivizma,  vrijeme je da grad vratimo građanima. To i na razini mjesne samouprave traži jako puno vremena i aktivnosti. Ipak, znam da vrijedi. Život u zajednici i za zajednicu čini nas ljudima, posebno u ovako zahtjevnim vremenima.

Iako povratnu informaciju o svom radu dobivam svakodnevno, nedostaje mi malo dublje promišljanje učinjenog u pet godina koje su iza mene. Je kuhanje je jedno, a vođenje firme sasvim drugo. Možda sam brže učila jer nisam imala nikoga tko je mogao odraditi nešto umjesto mene. Nabava, računi, priprema, kuhanje, čišćenje, poslovni sastanci, ponude…sve sam ja to hrabro odrađivala  nauštrb privatnog života koji sam ostavljala za vikend.

Petoljetka nije slučajno odabrana brojka. Pet godina je potrebno da vidite jeste li stvarno za posao koji ste izabrali. Ukoliko preživite sva iskušenja, a ideja i entuzijazam vam ne jenjaju, trebate nastaviti. Krenula sam sa divnim ljudima u Vetru, to su bili moji prvi koraci, kratko sam se okušala u Laubi,  otvorila sam svoj prostor u Gundulićevoj i nakon godinu dana zatvorila. Cijelo vrijeme radila sam i dostavu. Na biciklu. Sada sam tu, u Matrix office parku.  To je ugodno, većinom opušteno mjesto, gosti su mi dragi i vole moju hranu. Ono što mene muči je što sam, dolazeći ovdje, napustila svoje vjerne klijente jer nije bilo moguće obuhvatiti sve. Zato sada planiram proširiti svoj tim stalnim zaposlenikom. Nekim mladim  gastro entuzijastom koji će dijeliti sa mnom zabavne i manje zabavne trenutke svakodnevnog rada u kuhinji. U drugoj  petoljetki želim pisati o onome što radim, raditi gastro projekte vezane za sve druge moje interese, a tu je, na prvom mjestu, umjetnost. Balet, najviše.

Za tjedan dana predstavit ću svoje slatko viđenje baletne predstave Decadance. Kolačić s deset razigranih okusa koji se međusobno nadopunjuju.

Tu su i planirane suradnje s muzejima, drugim kazalištima i piscima. Dobar zalogaj, ali spremna sam.

Ukoliko pronađem dobrog pomoćnika, koji je spreman nadmašiti mentora, bit ću ispunjena. Učitelj je onoliko dobar koliko učeniku omogući da ga nadmaši.

Čokoladna torta bez brašna

 

Mnogi me pitaju za ovaj recept pa da ga konačno i napišem. Osnovni recept je jednostavan, a kreacije i dodaci su neograničeni. Tako je i moja torta svaki puta malo drugačija.

Sastojci

-6 jaja

-220 g šećera

-ekstrakt vanilije ili/ i vanili šećer

-200 g tamne čokolade

-200 g maslaca

-60 g kakao praha

-voće po izboru, kreme po izboru

 

Postupak

Uključite pećnicu na 160°

Odvojite bjelanjke od žutanjaka

Istucite bjelanjke u srednje čvrsti snijeg

U posudu sa žutanjcima dodajte šećer, vaniliju i izmiksajte u glatku smjesu. Miksajte dok ne posvijetli i postane gusta.

Na pari otopite maslac i čokoladu. Pazite da voda u loncu ne dodiruje posudu s čokoladom i maslacem.

Ukoliko nemate original posudu za tu namjenu, dobro će poslužiti lonac na koji stavite cjedilo i na njega posudu.

Kad se čokolada i maslac otope, dobro promiješajte da se sjedini u jednu smjesu. Malo ohlađeno dodajte smjesi s jajima, dodajte kakao i miksajte dok smjesa ne postane tamna i gusta.

Pola bjelanjka umiješajte mikserom, a pola samo lagano špahtlom.  Izlijte smjesu u kalup i pecite na 160° 40 minuta.

Torta će po površini biti ispucana, ali to je znak da vam je uspjela.

Možete ju samo glazirati, tamnom ili bijelom čokoladom, a ja obično dodam bobičasto voće ili nar.

Možete napraviti i kremu po želji, ali torta je sama za sebe vrlo sočna i ne treba joj ništa. Ljeti ju serviram uz kuglicu sladoleda.