Kad sam bila dio korporativnog biznisa, jedno od pravila koje smo se striktno morali držati je- s klijentima nikad ne razgovarati o politici pa ni sportu. Nije se toga baš jednostavno držati, ali igranje po pravilima dio je poslovne etike koju prihvaćaš s potpisom ugovora.

Sada sam sama sebi poslodavac, a to nije baš uvijek ugodno, zahtjevna  sam prema sebi-najviše. Ipak, mogu slobodno i bez zadrške izražavati svoje stavove, zalagati se za njih. Ponekad zbog njih moram podnijeti i prihvatiti konzekvence. Živjeti u miru sa sobom, kao osoba s integritetom, nema cijene.

U situacijama kad smo na pragu ostvarenja dugogodišnje borbe za bolji život svima, sretna sam jer o tome mogu i želim govoriti, vikati na sav glas. Ovaj grad zaslužuje bolja pravila igre, bolji promet, bolje škole, bolje vrtiće, više zelenila i sretne ljude. Imamo pravo, uz najveći prirez, uživati u životu u glavnom gradu, a ne i dalje biti taoci pogodovanja i korupcije.  Vrijeme je da prazni izlozi kojih je prepun grad, dobiju nova čista lica i šarene sadržaje, vrijeme je da se slobodno krećemo gradom koji nije zakrčen  autima, vrijeme je da naši roditelji mogu ostariti u svom kvartu i da djecu ne vozimo preko cijelog grada u vrtiće. Vrijeme je  da grad oslobodimo bezbrojnih kanti za otpad. Vrijeme je da u gradskim institucijama jedemo hranu uzgojenu u okolici grada i pomognemo našim malim poljoprivrednicima da dobro žive od tog plemenitog rada. Vrijeme je da jedemo zdravo.  Vrijeme je da huškače, strašitelje i mrzitelje drugačijih ostavimo iza sebe. Život je jedan, živimo ga najbolje što možemo. Vrijeme je za pravu promjenu.