Veliki dio vremena razmišljam o hrani, uživam dodirivati povrće, osjetiti strukturu pod rukom, kao da mi taj dodir daje ideje što bih mogla skuhati.

Kad kuhaš vegansku hranu, nabava namirnica postane jednostavnije, ali to ne smanjuje kreativnost i raznolikost hrane već suprotno.  Veliku većinu  mjesta, polica u dućanima i na tržnicama više ni ne primjećuješ. Moram ovdje spomenuti ogromno olakšanje koje osjećam zbog toga. Frižideri su mi čisti, šareni i bez neugodnih, teških mirisa koje donose namirnice životinjskog porijekla. Svaki dan naučim nešto novo o pripremi i mogućnostima pripreme hrane bez namirnica životinjskog porijekla. Kako sam već dugo u razmišljanju o ovom prelasku, negdje u podsvijesti se taložilo znanje koje sam sada samo izvukla iz te skrivene ladice. Zato nemam poteškoća u pripremi, a osnovni cilj je, kao i prije, proizvesti hranjivi, nutritivno izbalansirani obrok koji je ukusan i mirisan.

Mnogi mi govore da im meso nije problem, ali jaja i sirevi…pa kako bez toga? Postoji trenutak  koji je nemoguće opisati, ali smo ga mogli doživjeti i na mnogim drugim područjima života, trenutak kad odustajanje od nečega/nekoga, gubitak, ili odvajanje više ne doživljavamo kao muku i  neugodno odricanje već ono donosi olakšanje.

Svima koji mi pružate podršku, hvala, a svima koji nećete moći bez mesa, hvala što ste  do sada bili uz mene i, nesvjesno, doveli do meni, bitnog trenutka i prave prekretnice.