Nisam sigurna mogu li napisati nešto suvislo i važno na temu posljednjih nekoliko tjedana.
Znam samo jedno, naučeno odavno. Ujutro trebam ustati i učiniti sve da iskoristim dan.
Dani nam sada izgledaju kao sitcomi, nema kadrova eksterijera ili su jako rijetki i kratki. Koliko smo spremni biti sami sa sobom, sa onima s kojima živimo i pri tome dati najbolje od sebe? Sigurno mnogi radite od doma, tako ste sačuvali barem nešto od poznate dnevne dinamike.
Ovi dani u izolaciji imaju karakteristike mnogih poznatih situacija- godišnji odmor, bolovanje, školski raspust. Ipak, bitna razlika je što to vrijeme možemo provoditi isključivo doma. Mi sretnici s dvorištem možemo ” izlaziti” i “sjediti na terasama”.
Ovo su dani, tjedni, a možda i mjeseci kad se možemo vratiti sebi, na početak, napraviti veliko pospremanje postavljenih ciljeva, planova i stvaranja novih.
Bitno je uzeti stvari i poklonjeno vrijeme uzeti u svoje ruke.
Ukoliko imate djecu, to će im biti dobra uputa za život.
Ukoliko ste planirali promijeniti način prehrane, evo prilike u kojoj se tome možete posvetiti.
Vježbajte, čitajte, kuhajte, plačite ako ste tužni i ljenčarite ujutro s kavom i doručkom u krevetu. Ovo je naš jedini život i naše jedino vrijeme. Ne živite kao u čekaonici.
Izađimo jači iz svega.
Možda s manje novca, ali s više energije i kreativnosti za ostatak godine.