U mnogim područjima ljudskog života, ne pada nam na pamet vraćati se na stare običaje i način života. Kad je hrana u pitanju, sasvim je drugačija situacija. Industrijski način proizvodnje hrane nije odgovorio na svoj osnovni cilj ,a to je – nahraniti cijeli svijet. Ono što je uspio je potaknuti naše loše navike i nestrpljenje te instant rješavanje potreba koje dugoročno vode u bolest. To je razlog što smo se sve više počeli okretati tradicionalnom načinu proizvodnje hrane, tko god može počeo je saditi vlastiti vrt, a domaći kruh i kruh od kiselog tijesta doživljava, upravo sada, bum. Kako nikada nisam vjerovala u hranu koja putuje danima, zapakirana u plastiku i konzerve, samo sam nastavila na svoj način, jedino što sada sve manje izgledam čudno drugim ljudima.
Hrana koja proizlazi iz tih osnovnih principa, nikada neće opteretiti vašu probavu i odnijeti vam potrebnu energiju na dugu i neuspješnu probavu. Razlika je vidljiva već i nakon jednog ručka, a dugoročno, vaše zdravlje bit će sačuvano i popravljeno. Duboko vjerujem u to i nikakva brza zarada neće me uvjeriti da je važnija od vrhunske, ali svima dostupne hrane.
Takva hrana donosi sa sobom i umjerenost jer glad će biti zadovoljena potrebnim kombinacijama nutritijenata te nećemo stalno osjećati potrebu da nešto još pojedemo. Stalna glad uzrok ima u jedenju pogrešne hrane, praznih kalorija, najčešće iz pekara. Svi volimo kruh, i teško ga se odričemo. Nema ni potrebe, samo je bitno da nam peciva, razna lisnata tijesta nisu glavni dnevni obrok. Činjenica je da je, gotovo sve, dostupno u pekarama i prodajnim centrima, zamrznuto tko zna kada, prepuno aditiva i svježinu i okus zahvaljuje baš njima. Trebamo li se i mi konzervirati tolikom količinom konzervansa?
Ne možemo utjecati na sve faktore koji utječu na nas, ali ono što jedemo, biramo sami. Nemojte biti nestrpljivi sa svojim zdravljem.