Humus

/in , /by

Sastojci:
-2 X po 400 g slanutka, opranog i osušenog
-3 jušne žlice maslinovog ulja
-sok jednog limuna
– 1 češanj češnjaka
– prstohvat soli
– 2 žlice tahinija

Postupak:

Najjednostavnije je sve navedene sastojke staviti u blender i samljeti u gustu i kremastu smjesu.
Važno je sačuvati vodu iz limenke slanutka koju ,po potrebi dodajete u smjesu.

Naravno, ovo je recept za osnovni namaz, a vašoj mašti i ukusu prepuštam na volju ostale dodatke- kajenski papar, kumin, začinsko bilje, chilly… nema kraja kombinacijama.

Tahini pasta je prilično skupa, a nije ju problem napraviti pa u nastavku slijedi recept i za Tahini pstu.

Sastojci:
– Oljuštene sjemenke sezama (200 g)
– Maslinovo ulje
– sol 8 može i bez)

Postupak:

Sezam istresite na vruću suhu tavu i lagano ga tostirajte na srednje jakoj vatri.

Sezam lako i brzo može pregorjeti pa ga neprestano pazite i miješajte kako vam se to ne bi dogodilo i kako Tahini na kraju ne bi imao gorak okus zbog par pregorenih sezama.

Kada većina sezama poprimi zlatno smeđu boju uklonite tavu s vatre i istresite sezam u električnu sjeckalicu.
Ja sezam usitnim u mlincu za kavu pa naknadno dodajem maslinovo ulje i mješam, ali ukoliko to radite u blenderu, maslinovo ulje dodajte odmah.
Količinom maslinovog ulja regulirate čvrstoću i gustoću tahini paste.

Za one koji žele znati više
Ukoliko imate više vremena, volite duboke okuse, stavite i slanutak u pećnici na 180°C, poškropite ga s malo maslinovog ulja i posolite, otprilike 10ak minuta, dok ne poprimi zlaćanu boju. Prije usitnjavanja ostavite da se ohladi.

Poslužite uz prepečene kruščiće i čašu vina.

I to je to.

Tjedan sjećanja

/in /by

Ulazimo u tjedan sjećanja na naše pretke, rođake, prijatelje i sve one koji više nisu s nama.
Možemo zbog toga biti tužni, ali ja biram radost jer su dotakli i obilježili moj život. Slaveći život, najljepši je način da im zahvalimo za ono što su nam značili.
Kad razmišljam o hrani, često je to povezano i s mojim bakama.
Bile su mi oduvijek važne, a vrijeme provedeno s njima ostavilo je tragove kojima i danas hodam tražeći smisao u svemu što radim.
Obje bake imale su, naravno, težak život u startu. Jedna je sljedeći muškarca svog života, napustila plodnu dolinu Neretve i godinama vodila bitku s glađu, nepravdama, ratovima i do svoje životne filozofije stigle ploveći s Visa do El Shatta i nazad.
Od nje sam naučila kako razmišljati u teškim vremenima, što je bitno i ono najvažnije- umjerenost u jedenju.
Ustajala se rano, već oko 5, dan počinjući doručkom i razgovorom s vijestima na radiju.
Lešada, ponekad komadić mesa, riba s gradela, a zadnji obrok u danu nikad iza 5 popodne.
Voljela je, kako je govorila- gulozarije- kremaste kolače i sladolede. Uvijek jedan kolač ili jednu kuglicu sladoleda.
Govorila je na svoj način, barem 5 jezika, a kao mlada, tijekom 2. svjetskog rata odvratila cijelu talijansku flotu s obale Podgore upozoravajući ih na dizenteriju u mistu.
Od nje sam naučila razmišljati bez straha i odrediti prioritete. Za vrijeme rata povela je mještanke u provalu u ustaški magazin pun hrane.
Nedostatak hrane obilježio je pola njenog života.
Ostatak života nikada se nije njome razbacivla. Jela su joj bila jednostavna, a začini- sol, papar, dalmatinsko začinsko bilje.
Druga baka, kao mlada, živeći kraj, tada, vrlo prometne riječne luke, kuhala je brodarima. Jedan od mladih mornara koji su sjeli za njen stol, kasnije je postao moj tata.
Kuhala je hranu punu povrća i mesa, tradicionalna, ali uvijek u potrazi za nekom novom kombinacijom. Iz Njemačke, gdje je živjela nekoliko godina, donijela je slatku salatu, pripremala kobasice i kruh na mali milijun načina. Hrana je uvijek bila najvažnija. Selila se dva puta godišnje i gdje god živjela imala je svoj vrt.
Na kraju, udavši se za Čeha, od tradicionalnih čeških recepata radila je remek djela kulinarstva.
Voljela je hranu, uživala u kuhinji, učila jezike lakoćom vječno mladog duha.
Obje su bile pune radosti i mira, prepune priča koje su dijelile samo sa mnom.
Njih nosim s istom tom radošću kuhajući svakodnevno i vama.
Djeda pekara nikada nisam upoznala, ali ljubav prema brašnu uvijek povezujem s njim.
Sjetimo se nama dragih ljudi svaki dan, slaveći život.

Hrana- čuvar zdravlja i dobrog osjećaja

/in /by

Ponekad je teško pomiriti želje, ideje i mogućnosti.
Potreba da svaki dan iskoračim iz sebe same, otkrijem bolji način, dajem više od sebe sa znanjem i trudom koje rado dijelim.
Vrijeme je najvrijedniji resurs i determinira sve druge aktivnosti.
Kad razgovaram s ljudima oko sebe, vidim isti problem. Od silne želje da u jedinicu vremena strpamo što više stvari, umjesto iskoraka i napretka, tapkamo u mjestu. Kad je zdravlje u pitanju, radimo i korak unazad.
Hrana i brzina nisu prijatelji. Brzina i zdravlje također.
Dobra hrana, redovni obroci uvjet su dobrog zdravlja i dovoljne energije.
Radimo sve duže, hranimo se sve lošije, jedemo iz škarnicla zanemarujući sve druge ljudske potrebe koje dobivamo obrokom za stolom u dobrom društvu.
Opravdavamo se zauzetošću, svojim ovisničkim navikama, npr. pušenju, dajemo prednost, kako financijski, tako i vremenski.
Kultura stola još uvijek je poprilično nepoznat pojam kod nas. Tu ne mislim na posebne prilike jer sam uvjerenja da je svaki dan naših života i života nama dragih ljudi, posebna prilika kojoj trebamo pristupati s dužnom pažnjom.
Krhka smo bića, od vanjskog svijeta zaštićeni smo tijelima, svojim fizičkim oblikom koji nas nosi, sluša sve naše ideje i ispunjava namjere. Mi smo naša tijela.
Ne zaslužuju li zbog toga nešto više truda? Tijelo se čuva iznutra. Hranom, aktivnošću i većim brojem ugodnih trenutaka u danu, u odnosu na neutralne ili neugodne. Pristojan obrok za stolom je jedan dijelić mozaika.
Mi smo sve što imamo za ponuditi ovom svijetu, ukoliko smo zdravi, veća je vjerojatnost da ćemo i svijet u kojem živimo lakše popravljati. Ukoliko ne odlučujemo ispravno i na svoju dobrobit o sebi zašto mislimo da možemo odlučivati o bilo čemu drugom?

Paleo pizza

/in , /by

Tijesto za paleo pizzu puno je sjemenki, orašastih plodova i ima nula glutena,a to je zato jer ne sadrži nikakve žitarice.
Osobno, nemam ništa protiv glutena, ali smatram da je hrana idealno područje gdje možemo iskušavati i neke nove ideje, recepte iz raznih kutova svijeta, a ponekad i oni mogu pomoći da se osjećamo bolje.
Sigurno je kako paleo tijesto donosi puno energije bez naglih skokova i padova i kako ćete se zasititi na potpuno drugačiji način. Dolazite mi s iznenađenim izrazom lica jer ne uspijevate pojesti cijelu pizzu.
Ono što mene raduje, redovno se vraćate po još.
Dobra vijest- tijesto se može kombinirati od različitih sjemenki, orašastih plodova i u omjerima koji ovise o raspoloživim resursima i vašoj trenutnoj inspiraciji.
Može se raditi i bez jaja, ali ja ih ubacujem u značajnoj količini.
Što sve imamo na raspolaganju?
Bademovo brašno, brašno indijskog oraščića, kokosovo brašno ( nije ono za kolače, ali i da ga stavite, nije problem), sezamovo, laneno, suncokretovo, bućino brašno. Odlični pomoćnici u izradi ovog tijesta su i tapioka brašno, pssyilium prah i naravno chia sjemenke. Ovo zadnje pogotovo ako ne koristiti jaja. Kako nema kvasca, koristim sodu bikarbonu ili eko prašak za pecivo. Od tekućina i masnoća možete koristiti jogurt, vodu, maslinovo ulje, kokosovu mast, čak i svinjsku mast, maslac.
Važno je da znate da će bućino brašno u većoj količini činiti tijesto jakim i preuzima prevlast, a od lana tijesto zna pozeleniti što ne znači da je loše ili neispravno.

Meni najteži dio je odrediti omjere za bilo koje tijesto jer moje ruke “znaju” kad je savršeno.
Ipak, evo recepta uz napomenu, kao uvijek- poigrajte se i dok god ne možete odlijepiti čiste ruke od lopte tijesta, dodajte malo masnoća, još nekog od brašna…nije teško.
Ako se i bude lijepilo za prvi puta, nema veze, ionako ga treba razvaljati između dva masna papira.
Također, dobro je ponekad naribati cvjetaču u tijesto. Osim zanimljive teksture, okusom je još zanimljivija.

Za tijesto
(3 kom)

-500 g brašna po vlastitom izboru)
-3 cijela jaja ( ukoliko ne želite jaja razmutite u vodi chia sjemenke i ostavite da nabubre)
– 1/2 dcl ulja, masnoća
-1,5 dcl vode, jogurta, bademovog ili kokosovog mlijeka
-1 žličica sode bikarbone ili praška za pecivo
-1 žličica pssylium praha
Tijesto ostavite stajati pola sata do sat vremena prije upotrebe.

Nadjev:

Tek ovdje vaša kreativnost može eksplodirati.
Ukoliko vam je bitno da pizza, u cijelosti, bude paleo, ne koristite industrijski proizvedene dodatke- šunku, rajčicu, a može biti vege ili mesna, riblja…
Najčešće stavljam pršut, špek, domaće kobasice, losos ili tunu, povrće- tikvice, paprike, masline, rikulu.

Pecite na najvišoj temperaturi ne duže od 10 minuta jer sjemenke ,mada pretvorene u brašno, mogu izgorjeti.
Nakon pečenja premažite rubove maslinovim uljem sa začinskim biljem i navalite.

Ručak u čaši

/in , /by

Od prvog pojavljivanja na meniju, Ručak u čaši, postao je traženi obrok.
Kao i uvijek, želite ga pripremiti u vama posebnim prilikama. Osim što priprema ne uzima mnogo vremena, efektan izgled će razveseliti vaše ukućane ili goste.
Hrana je radost, ona treba biti i lijepa i ukusna.

Ručak u čaši

Izaberite čašu ili staklenku koja je jednakog promjera od dna do vrha kako bi se slojevi lijepo rasporedili i bili ujednačeni.

Sastojci
1 crveni luk
1 češanj češnjaka
1 žličicaa crvene paprike
1/2 žličice soli
prstohvst crnog papra
1 žličica aceta
1/2 žličice senfa
150 g mljevene junetine
1/2 zrelog avocada
1/2 male konzerve crvenog graha
1/2 svježe crvene paprike
1/2 svježe žute paprike
1/2 svježe zelene paprike
1 rajčica
1/2 ljubičastog luka
1 žličica maslinovog ulja
1 žličica aceto balsamica
1 žličica origana/ bosiljka/ timijana
100 g ribanog sira- gaude npr.

Priprema

Mljeveno juneće meso dinstajte na luku, dodajte papriku, aceto, senf, sol i papar.
Kad je gotovo ,odložite na stranu.
Štapnim mikserom u zdjelici usitnite pola avocada, u drugoj zdjelici pripremljeni crveni grah.
Paprike, rajčice i ljubičasti luk izrežite sitno na kockice, pomiješajte, začinite sa solju, maslinovim uljem i začinskim biljem. Dobili ste pico de gallo, svježu šalšu.

Slažite sloj po sloj, polagano da se ne izmiješaju.
Meso, avocado, grah, pico de gallo i na kraju sir.
Poslužiti možete s grisinima, domaćim kruhom ili dugačkim bio pecivima.
Dobar tek!

Ljubav i znanje kroz kuhanje

/in /by

Svi znamo kako izgleda zaljubiti se, prepustiti se toj opijajućoj kemiji. Kad ne vidimo jasno, ali nam nije bitno, zaboravljamo realne prepreke i želimo samo taj osjećaj radosti što duže.
Tako sam se i ja upustila u kuhanje. Dugogodišnja simpatija, iznenadna prilika koju sam zgrabila objeručke, dovela me u kuhinju.
Često prvotna simpatija i zaljubljenost ne prerastu u ljubav jer ne izdrže test vremena, dubljeg upoznavanja…Moja kulinarska avantura i dugogodišnja zaljubljenost, polagano se pretvara u ljubav, postaje više od površnog sviđanja baš zbog dubljeg uvida u meni nepregledno područje začina, okusa i mirisa.
Znanje je moć, ono nam daje snagu i energiju ( kao i hrana), postaje putokaz i GPS u našem vječnom traženju prave destinacije. Ne treba se bojati poniranja u svjetove druge osobe, drugog područja našeg interesa i spoznaje da pored nas postoje, nama nepoznati svjetovi, čijim ćemo upoznavanjem oplemeniti život, a mi takvi, uvijek novi i spremni na učenje, oplemeniti ćemo živote drugih.
Život treba hraniti samo najboljim namirnicama i načinima pripreme. Isto vrijedi i za ljudske odnose. Bez toga ostat ćemo gladni.